Objekt Biokovo

Na Sv. Juri, najvišem vrhu planinskog lanca Biokovo nalazi se istoimeni objekt OIV-a koji je u funkciji od daleke 1968. godine i s 1762 metara nadmorske visine jedan od najzahtjevnijih odašiljača za održavanje.

30.03.2020.

U zimskom razdoblju zbog količine snijega nemoguć je pristup motornim vozilima, a odlazak na smjenu ponekad potraje i 15 sati. Iako su djelatnici navikli na ekstremne uvjete, potrebna je vrhunska oprema i znanje, a u tim mjesecima često ih prate i pripadnici Gorske službe spašavanja iz Makarske.

Pogled s objekta u ljetnim mjesecima seže do Italije i ostavlja bez daha, no u zimskom periodu posada se ponekad ne mijenja dok to majka priroda ne dopusti. Smjene su planske, tri u trajanju od četiri dana na odašiljaču, osim u slučaju nevremena ili neke druge specifične situacije. Naleti vjetra česti su, a snijega nema samo nekoliko mjeseci u godini.

Zbog očitih klimatskih promjena, ali i ralice koju im je omogućilo Društvo, proboj do vrha donekle je postao lakši. No zima na Biokovu je ozbiljna stvar, obuhvaća probijanje kroz ogromne nanose snijega i leda, a zaposlenici su se znali naći u zaista nemilosrdnim uvjetima. Na planinu se u tim slučajevima ne ide bez kompletne opreme, terenca na četiri lanca, dereza, cepina i krplji.

„Biokovo je ozbiljna planina, vremenski uvjeti u kojima radimo ponekad su teško zamislivi, moraju se doživjeti. Kad kolegama kažemo da ne možemo izaći van objekta, ne govorimo to zato što nam je malo prohladno već zato što priroda ovdje zna pokazati svu svoju moć, a mi to moramo poštovati. Ponekad su uistinu teški vremenski uvjeti zbog kojih se često osjećate zarobljenim, a samim time nemate mogućnost napuštanja objekta uslijed bolesti ili ozljede“, rekao je voditelj objekta Goran Mucić te dodao kako je jedina negativnost otuđenost od ostatka svijeta.

Objekt Biokovo dio je Regije Jug – središte Split, visok je 90 metara, a vrh odašiljača najviša je točka u Hrvatskoj. Cesta koja vodi do objekta ujedno je i najviša hrvatska prometnica, duga je 23 kilometara, a kreće iz Makarske. Na mjestima je široka tek nekoliko metara te u skladu s time zahtijeva oprez i u najboljim vremenskim uvjetima.

Objekt signalom pokriva područje Primorja, dalmatinske zagore i djela otoka, a o nesmetanom emitiranju televizijskih i radijskih programa brine se šest OIV-ovih djelatnika. Glavni zadatak Frane Perasovića, Jose Samca, Zorana Grčića, Danijela Kalebića, Lorenca Palita i Gorana Mucića je potpun nadzor nad održavanjem te prijenosom signala kako bi dolazilo do što manje smetnji i prekida.

„Svakako je puno lakše posljednjih desetak godina otkad smo prešli na DVB-T emitiranje. Dobra strana je smanjena količina potrebne snage odnosno primjetno manja potrošnja električne energije. Održavanje odašiljača puno je lakše, a njegova funkcija mnogo stabilnija“, naglasio je voditelj objekta Biokovo.

Djelatnici:

Frane Perasović
Joso Samac
Zoran Grčić
Danijel Kalebić
Lorenc Palit
Goran Mucić

prijenos i emitiranje signala, održavanje DVB-T, DVB-T2 i FM signala

“Jedna od mojih najdražih anegdota je s pokojnim, dragim kolegom Ivom Tomalom. Još sam bio jako mlad, nisam odradio više od par smjena. Polako sam se navikavao na zimu i planinu i sve mi je bilo novo. Bila je teška zima, dugo smo pješačili, snijeg je bio dubok i barba Ivo se u pola pješačenja izdere „Poskok, poskok, pazi Gorane sigurno smo upali u gnijezdo.“ Ja se okrećem, skakučem po snijegu, cijeli u bunilu jer se više bojite poskoka nego zime i planine zajedno. Vidim nema ništa, al' hodam ostatak puta kao po jajima. Tek kad smo ušli u objekt i kad mi se mozak otopio shvatio sam da su me zezali - pa kakav crni poskok usred ciče zime.”

Ime slike

Fotografija: Goran Mucić, voditelj objekta Biokovo

Posebno ističe sve drage kolege koji su na Biokovu proveli trideset, ali i više godina, od kojih je puno naučio i koji su bili njegova obitelj daleko od doma - pok. Ivo Tomala, Pero Babić, Špiro Perasović, Nenad Radosavljević, Srećko Gregov i Nikola Šiljeg.

Ime slike

Autor: Goran Mucić