15.06.2012.
Od konca svibnja 2012. povećan je broj pritužbi gledatelja na prijam signala digitalne televizije s cijele jadranske obale, a posebice s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Jedan od bitnih uzroka su smetnje iz Italije koje su se pojačale zbog prelaska južnih talijanskih regija (osobito Puglia) na digitalnu televiziju krajem svibnja, a s toplijim vremenom te smetnje postaju još izraženije.

Smetnja iz Italije je prisutna osobito na 51. kanalu mreže MUXA (HTV1, HTV2, RTL, Nova TV). Smetnje su prisutne od početka prosinca 2010. godine na području Istre (regija D5), djelomično i u D7 (Zadar, Šibenik), a sada su se proširile i na južni dio Hrvatske. Što se hrvatskih odašiljača tiče, naglašavamo da svi rade ispravno i u skladu s dozvolama.

Digitalizacija u Italiji

Ministar Ministarstva za ekonomski razvitak Italije Corrado Passera, koji je na tu dužnost stupio 16. studenog 2011., dana 21. prosinca 2011. potpisao je uredbu kojom je javnosti predočio nove datume prelaska na digitalnu televiziju u 2012. godini za ostatak Italije koja nije u potpunosti prešla na digitalnu televiziju.

Prema prvotnom planu digitalizacije i gašenja analogne televizije u Italiji, kao rok je bio predviđen datum 31.12.2011.
Rokovi gašenja analogne televizije i potpuni prelazak na digitalno emitiranje su:

  • Abruzzo i Molise (uključujući pokrajinu Foggia) - od 7. svibnja do 23. svibnja;
  • Basilicata, Apulija (uključujući pokrajine Cosenza i Crotone) - od 24. svibnja do 8. lipnja;
  • Sicilia i Calabria - od 11. lipnja do 30. lipnja.

Nadležnosti pojedinih ustanova u Italiji

Ministero Dello Sviluppo Economico (Ministarstvo za ekonomski razvoj) sa svojim odjelom za komunikacije (Dipartmento per le Comunicazioni) je odgovorno za međunarodno usklađivanje i izdavanje dozvola te za sve poštanske usluge, telekomunikacije, multimedijske mreže, informatiku, radio i televiziju te nove tehnologije primjenjive na komunikacijskom području.

Odjel za komunikacije se sastoji od četiri Uprave:

  • Opća uprava za planiranje i upravljanje frekvencijskim spektrom;
  • Opća uprava za elektroničke komunikacijske usluge i emitiranje;
  • Opća uprava za regulaciju poštanskog prometa;
  • Institut za komunikacije i informacijske tehnologije.

ORECOM je tijelo za komunikacije na razini pojedinih regija sa zadatkom upravljanja, konzultacija te planiranja komunikacija na nivou regija. U Italiji postoji 21 regionalni odbor CORECOM-a koji upravljaju i kontroliraju komunikacije u svojim regijama.

Regionalni odbori (Comitati regionali) surađuju međusobno i sa odjelom za komunikacije nadležnog ministarstva (Dipartmento per le Comunicazioni) te nadziru lokalne TV postaje i rješavaju sva pitanja u svezi radija i televizije na lokalnoj razini. Kod njih se nalaze i svi popisi lokalnih TV i radio postaja, popisi kanala i sl.

AGCOM je neovisni regulator za komunikacije u Italiji (kao HAKOM u RH) koji planira RF spektar, predlaže uporabu itd.

Način rada i opis stanja

Takvim uređenjem sustava, samoinicijativnim puštanjem u rad pojedinih odašiljača, naknadnim prijavama frekvencija tih odašiljača, ali SAMO na regionalnoj razini, neusklađivanje frekvencija na državnoj i međunarodnoj razini dovelo je do svojevremenog kaosa u analognoj televiziji, a nastavlja se, kao što svakodnevno vidimo, i u digitalnoj televiziji. Sve to naravno ima utjecaja i na Hrvatsku. Unatoč činjenici što Italija želi proces digitalizacije iskoristiti za sređivanje tog stanja,  hrvatski gledatelji prvenstveno, te televizijski nakladnici ali i društvo u cjelini su još uvijek žrtve takve situacije u Italiji.

Talijanski regulator za komunikacije, prilikom izrade međunarodnih planova očito vodi računa samo o nacionalnom pokrivanju u što su uključeni kanali za RAI, kao javnu televiziju, i kanali za velike mreže koje imaju nacionalno pokrivanje. Za te dvije grupacije je namijenjeno onih 25 kanala koji su im dodijeljeni planom Ženeva 06. Pored nacionalnog pokrivanja, u Italiji su izrazito raširene lokalne TV stanice, gdje pojam lokalnog pokrivanja ne znači da se radi samo o pokrivanju nekog grada, već i puno šireg područja.

Adekvatno tome snage koje koriste takve stanice znaju biti značajnije - ERP od 10kW nije nikakva rijetkost (ERP je skraćenica od engleskog naziva Effective Radiated Power i predstavlja efektivnu izračenu snagu). Za ove stanice se prilikom izrada međunarodnih planova ne radi nikakvo planiranje, već se po završetku izrade plana ubacuju na "slobodne" kanale. Budući da je 25 kanala potrošeno na nacionalno pokrivanje, u principu se za lokalno pokrivanje koriste kanali koji su dodijeljeni susjednim državama (Slovenija, Hrvatska, BIH, Crna Gora, Albanija, Grčka, Francuska, Austrija itd.).

Pored regulatora koji dodjeljuje frekvencije i izdaje dozvole, postoji veliki broj malih tvrtki koje vrše konstantna mjerenja signala, te na osnovu rezultata upućuju vlasnike lokalnih stanica na uvjetno rečeno "slobodne" kanale. Lokalni operatori iza toga počinju raditi na frekvenciji koja je na takav način pronađena i emitiraju sve dotle dok im ne dođe zabrana rada od nacionalnog regulatora za komunikacije. Iza zabrane ovaj proces se opet ponavlja na nekog drugoj "slobodnoj" frekvenciji. Vrlo čest je slučaj također da određena stanica ima dozvolu za rad ali sa puno manjom snagom od one koja se koristi ili sa sasvim drugačijim antenskim sustavom (umjesto zračenja u jednom ili nekoliko pravaca oni rade sa ND sistemom - jednako zračenje u svom smjerovima).

Izraz "slobodni" kanal, u Italiji ne znači da na njemu nema nikakvog signala, već samo da ga se sa dovoljno velikom snagom može prekriti, tj. ostvariti prijam svog signala na željenom području. Pri tome se uopće ne vodi računa o tome da će takva TV postaja ometati tuđu postaju (čitaj hrvatsku) na njenom teritoriju. Iz načina rada talijanskih TV stanica proizlazi osnovni problem kako se zaštititi od talijanskih smetnji. Naime, jednom kada se riješi problem na nekom području sa sadašnjim smetačima, tj. onima koji su prijavljeni Italiji kao izvor smetnje, situacija se može ponoviti jer će ti kanali postati u skladu sa gornjim objašnjenjem "slobodni", tj. na isti taj kanal će se useliti, najvjerojatnije, neka druga lokalna talijanska stanica. Uz malo sreće, ta nova stanica neće praviti problema, ali se može dogoditi da smetnja čak bude i veća. Kako se radi o novom smetaču, postupak prijave smetnji se mora ponoviti ispočetka.

U doba analogne televizije, kada je postojao odašiljač - smetač u Italiji na određenom kanalu, čiji utjecaj i smetnja uzrokovana njegovim radom nije bio toliko izražen, odnosno smetnja nije bila tolika da onemogućava potpuno gledanje naših programa, regulatorna agencija nije previše inzistirala na rješavanju smetnji. Naime, najčešće se takav odašiljač ostavljao u radu jer je na taj način frekvencija i kanal ostao zauzet, a istovremeno relativno stabilnog nivoa smetnje. To je posebno izraženo u kontekstu “kada se jedan odašiljač-smetač ugasi, ubrzo se pojavi NOVI odašiljač-smetač”.

Nažalost, kod digitalne televizije je manifestacija istokanalne smetnje kod gledatelja više izražena jer osim velikih smetnji u tonu, dolazi do potpunog raspadanja slike i to ne na jednom programu već na SVIM programima koji se emitiraju na tom kanalu. Pri tome ne smijemo zaboraviti da je smetač prije ometao jedan analogni TV kanal i jedan TV program, a sada takav isti odašiljač na jednom kanalu ometa prijam 4 TV programa istovremeno, dakle, nemoguć je prijam SVIH programa na dotičnom kanalu.

Jedan od načina da se ukloni smetnja od strane talijanskih stanica, često spominjanih u tisku i portalima je da se uzvrati sličnim ili možda istim metodama. Bilo je prijedloga da se podigne snaga odašiljača na nekom području, kako bi se smetnja pojavila i na talijanskoj strani. To je jedna od mogućnosti, ali s obzirom da se radi o manjim odašiljačima, lokalnog pokrivanja, efekta ustvari nema. Naime, ako u Italiji kanal nije slobodan, a što ovakvim načinom – povećanjem snage ne bi više bio, oni će prijeći na drugu frekvenciju - kanal. No, čim mi spustimo snagu na dozvoljenu, opet će se netko (možda drugi ) “useliti” na taj kanal.

Jedino trajno ispravno rješenje problema je da se postigne dogovor da talijanski regulator na svim nivoima (Ministero Dello Sviluppo Economico-Dipartmento per le Comunicazioni, CORECOM, AGCOM) počne redovito kontrolirati svoj frekvencijski spektar i zlouporabe u njemu, te da počne izdavati adekvatne međunarodno usklađene dozvole te kontrolirati njihovu provedbu i primjenu u praksi. Istodobno HAKOM, kao jedna od članica ITU organizacije treba i dalje, što češće, obavještavati ITU o problemima i koristiti njihov utjecaj na regulatornu agenciju za komunikacije u Italiji, što redovito i radi.

Pravovremene i potpune prijave smetnji međunarodnoj organizaciji ITU (International Telecommunication Union), odnosno, njenom odjelu BDC (Broadcasting Services Division) može pomoći utoliko što ta organizacija ima veliki utjecaj na svoje članice, među kojima su i predstavnici Regulatorne agencije za komunikacije iz Italije.

No, njen utjecaj nažalost nije i presudan, što je vidljivo i iz same činjenice da smetnja na području Hrvatske samo u digitalnoj televiziji traje već više od godinu i pol, a smetnje u prijamu hrvatskih radijskih programa traju više od deset godina.