Treći signal

Valovi obnove i širenja radija

Razdoblje nakon 1945. obilježilo je sustavno građenje i modernizaciju odašiljačke mreže. Od prvih poslijeratnih srednjovalnih odašiljača, preko uvođenja UKV tehnologije i mikrovalnih veza, do televizijskih postaja i objekata, nastajao je sustav koji je povezao cijelu Hrvatsku. Nakon ratnog razaranja obnavljala se ne samo zemlja, već i povezanost. Radio je ponovno postao nositelj informacija, kulture i zajedničkog identiteta, a signal je morao stizati do svakog grada i sela, bez obzira na reljef ili vremenske uvjete.

U tim godinama tehnički sektor Radio Zagreba oblikovao se u snažnu i samostalnu organizaciju, preteču današnjeg OIV-a. No, ova priča je prije svega priča o ljudima koji su u teškim uvjetima gradili mrežu koja je morala raditi bez prekida. Korak po korak, vlastitim znanjem, improvizacijom i entuzijazmom postavili su temelj suvremene odašiljačke infrastrukture i profesionalne kulture koju OIV njeguje i danas.

Gradnja srednjovalnog odašiljača u Deanovcu bila je izazovna. Teren je bio podvodan, voda teško dostupna, a političke prilike otežavale nabavu opreme. Tijekom rata Telefunken je isporučio dijelove, uključujući 120-metarski antenski stup, koji je nakratko montiran na Otoku, a zatim 1949. preseljen u Deanovec. Poslijeratna prilagodba opreme zahtijevala je zamjenu dijelova i prilagodbu, ali upornost tehničara dovela je do uspješne instalacije.

Deanovec

Radovi su izvedeni uz velik trud, a inženjeri i tehničari radili su često po 24 sata, gradeći konstrukcije, postavljajući uređaje i zemnu mrežu. 29. studenog 1949. odašiljač snage 135 kW pušten je u rad, s kompletnim sustavom koji je uključivao antenski sustav, bunar, grijanje, pristupni put i ograđeni krug objekta, a nekoliko godina kasnije je i moderniziran.

Istodobno, gradile su se i druge postaje. Time je otvoreno novo poglavlje u kojem je eter trebao postati prostor zajedništva, a odašiljači mostovi između udaljenih krajeva. Iz ideje o mreži rađala se infrastruktura koja će postupno povezati Hrvatsku jedinstvenim radijskim signalom.

Split, Dubrovnik, Osijek, Rijeka i Hvar dobivali su vlastite odašiljače, postupno gradeći mrežu koja je omogućila širenje radijskog signala do svih krajeva Hrvatske. Do sredine 1950-ih, UKV i FM tehnologija postala je standard u Europi, a Hrvatska je pratila taj tehnološki napredak. Već 1953. u Europi je u pogonu bilo više od 150 UKV odašiljača koji su kvalitetno prenosili program, najavljujući novo doba radijske modernizacije i povezivanja jedinstvenim eterom.